Boccacciov Dekameron, nastao izmedu 1349. i 1353. godine, jedno je od najvaznijih knjizevnih djela predrenesansnog razdoblja. Boccaccio je tim djelom utemeljitelj knjizevnosti i proznog pripovijedanja na talijanskom, puckom, "vulgarnom" jeziku. Imao je golem utjecaj na europsku knjizevnost. Djelo prica o grupi mladih ljudi, sedam djevojaka i tri mladica, koji iz Firence zbog katastrofalne kuge ("Crna smrt") 1348. godine pobjegnu na seosko imanje nedaleko od grada, te si tamo vrijeme krate tako da svakoga dana po odredenim pravilima pricaju price. Ukupno sto ispripovijedanih novela, premda imaju zajednicke teme prema opisanim pravilima, izrazito su raznolike, a autor u njima prikazuje najrazlicitije ljudske tipove, iznosi moralne stavove, psihologije, opisuje vrline, mane i hirove. Dekameron prenosi izuzetan i obuhvatan panoramski prikaz zivota u Italiji "trecenta", u epohi u kojoj rastuce gradanstvo pokuSava ostvariti harmoniju izmedu svog materijalnog svijeta i idealnog, uzornog svijeta vec polako nestajuceg plemenitog viteStva. Novele prepricavaju najceSce vesele, ali povremeno i tragicne zgode; slave ljubav, erotiku i bukolicke ideale toga vremena, hedonisticki svjetonazor i opuSteni zivotni stil tipican za humanisticko i renesansno razdoblje kojemu Boccaccio prethodi. Zbog toga je smatran skandaloznim i nemoralnim, te je u kasnijim razdobljima cenzuriran ili zabranjivan, a zavrSio je i na zloglasnom crkvenom Indeksu zabranjenih knjiga.
Giovanni Boccaccio (1313-1375) je talijanski humanisticki, predrenesansni pisac, pjesnik i ucenjak, kojega se smatra najvecim europskim pripovjedacem XIV. stoljeca.
Izbor iz Dekamerona - u novom prijevodu Olivere Jovanovic, Katarine Stanic i Zvonimira Bulaje - sadrzi, pored ostalih, sve novele koje su obavezna Skolska lektira za 2. razred srednje Skole.
